Osnovna djelatnost kompanije Imaco Systemtechnik Usora je montaža mašinskih sklopova, koji su sastavni dio mašina te montaža i servis kompletnih mašina. Kompanija radi mašine po narudžbi i to za dugogodišnje partnere. Ono što menadžment ove uspješne bosanskohercegovačke kompanije uvijek rado ističe je da oni i sve pojedinačne komponente mašina rade „u kući“. Izrađuju postolja i oklope mašina, sve dijelove mašinske obrade, kablovsku konfekciju, elektro-ormare…
Cijeli taj spektar mogućnosti nama olakšava planiranje, proizvodnju i isporuku, čak i u turbulentnim vremenima kao što su ova sada, kaže za Poslovne novine Karolina Pranjić, generalna direktorica kompanije.
Počeli ste sa dva uposlenika, danas ih je skoro 200. Kada pogledate u retrovizor, šta je bio najveći izazov koji ste savladali? Šta je to što Vam prvo pada na pamet kada biste trebali završiti rečenicu koja počinje sa Ponosna sam jer…?
„Ponosna sam na sve nas, najviše zbog naše neosporive vjere u uspjeh. I jako sam ponosna što nas ovakva vremena kriza, inflacija i nestabilnosti tržišta, jačaju kao tim.“
O dobrim i lošim danima
Kompanija postoji 17 godina, skoro da je punoljetna. Šta Vas je vodilo u teškim danima kojih je zasigurno bilo? Šta Vas generalo u životu vodi kada dođu teški dani?
„Da. I mi, kao i sve ostale kompanije, imamo i teških i manje teških dana. Naša osnovna filozofija je da se koncentriramo na rješavanje problema, odnosno izazova, kada nastanu u potpunosti i bez očajavanja. Pokušavamo djelovati odmah i što je najbitnije, svi skupa kao tim.“
Možete li s nama podijeliti iskustvo prvog velikog posla koji ste dogovorili i koji je možda bio znak „OK, to je to, sad znam da ćemo uspjeti“?
„U 2008. godini smo i mi bili pogođeni posljedicama svjetske ekonomske krize. U jednom trenutku i jako iznenada smo ostali bez svih naloga. Tako da je prvi veliki nalog kojeg smo dobili početkom 2009. godine, bio jasan znak da ćemo uspjeti.“
Upisali ste psihologiju da bolje razumijete radnike. Razumiju li radnici direktore i poslodavce?
„Razumijevanje svakako mora biti obostrano kako bi imalo svoj efekt. Svatko od nas ima jednu od pozicija u firmi, to mu je radno mjesto, ali svi smo isti u pogledu toga da smo ljudi. Razumijevanje i empatija prema drugim ljudima bi nam uvijek trebali biti vodilja.“
O motivaciji i šansama
Dostojanstvo radnika – termin je koji je u našoj zemlji, čini se, izgubio svoje pravo značenje. U kompaniji na čijem ste čelu, nije. Na kojim principima su uređeni odnosi unutar kompanije na relaciji uposlenik – poslodavac?
„Mislim da se u našoj zemlji malo priča o dostojanstvu, kako radnika, tako i građana uopće. Ima puno dobrih priča i dobrih primjera gdje se poslodavci ili druge institucije brinu o ljudima i njihovom dostojanstvu. Samo takve priče nisu udarne niti su zanimljive za čitati. Mi konkretno pratimo i ispunjavamo sve zakonske obaveze te prema njima poštujemo pravo radnika i to je kao prvi korak dovoljno. Često dajemo i više od toga, ugledajući se na dobre prakse iz naše bliže i šire okoline. Zauzvrat, dobijamo zadovoljne i motivirane uposlenike, koji su spremni preuzeti nove projekte. Mladim ljudima je nekad dovoljno dati samo pravednu šansu da se dokažu i rezultat vas može oduševiti.“
U svim industrijama već imamo zastrašujući nedostatak kvalificirane radne snage. Kako se Vi nosite s tom vrstom izazova?
„Mi se sa problemom nedostatka kvalificirane radne snage susrećemo od početka poslovanja, radi specifične djelatnosti kojom se bavimo. Od početka sami kvalificiramo 80% naše radne snage, tako da su ti procesi već ustaljeni i funkcioniraju.“
O putu do vrha
I ove godine je Imaco Systemtechnik na prestižnoj listi 100 najvećih u Bosni i Hercegovini. Kažu da je teže na vrhu ostati nego do vrha doći. Kakva su Vaša iskustva?
„Slažem se s tom izjavom da je teže na vrhu ostati nego do vrha doći. Naime, na početku, u našem slučaju, firma je bila puno manja. To znači manji troškovi poslovanja i manje odgovornosti. Napredovanjem poslovanja, napreduju i fiksni troškovi, više je uposlenika, veći su projekti i ukupno veća je odgovornost. Znači, osnovni nivo stresa je veći tada. To je onda pravi trenutak za stvaranje dobrog tima, podjele odgovornosti i obaveza, što je isto proces za sebe.“
Dvije velike pošasti u kratkom su periodu promijenile svijet, pa tako i poslovanje velikih kompanija – pandemija Covid-19 i rat u Ukrajini. Na koji način se to odrazilo na Vaše poslovanje i kako ste se, gledajući sa određene vremenske distance, iznijeli s tim izazovima?
„Kreatori svjetskih kriza su postali zbilja kreativni, tako da je nemoguće sve scenarije predvidjeti. Iznenadila nas je i pandemija i rat usred Europe. Na početku pandemije smo bili svi generalno u šoku – dobavljači, kupci i uposlenici. Vladao je veliki egzistencijalni strah od cijele situacije. Taj period je jako promijenio poslovanje i ta promjena je postala nova stvarnost. Mi generalno imamo svoju strategiju poslovanja, misao vodilju koja nam je osnovna. Sve poslovne planove prilagođavamo trenutnoj situaciji. Ostajemo fleksibilni i mi očekujemo promjene i nove situacije.“
O uspjehu i granicama
Kompanija je evidentno iznimno uspješna. Ipak, moram Vas pitati, šta je Vaša definicija uspjeha?
„Generalno mislim da smo uspješni, ako se u datom trenutku osjećamo sretnim. To je više filozofski doživljaj sreće, ali i u poslu mora biti tako. Ako nismo sretni sa radnim mjestom, okolinom, projektom, onda nismo uspješni.“
Veliki biznis je zasigurno i veliki stres. Uspijevate li povući jasnu granicu između poslovnog i privatnog života?
„Svakako. Ja sam dugo godina direktorica ovog poduzeća i naučila sam da razdvojim poslovni od privatnog života u onoj mjeri u kojoj je potrebno i zdravo. Nikad ta granica ne može biti ravna linija, budući da nam je posao veliki dio našeg života. Bitno je osvijestiti svoje prioritete i živjeti po tome i u poslovnom i u privatnom dijelu dana.“
Članak preuzet izvorno sa: https://poslovnenovine.ba/2023/06/08/karolina-pranjic-ceo-imaco-systemtechnik-usora-uspjesni-smo-koliko-smo-sretni/
